Cerebralna paraliza (CP) je neprogresivni poremećaj, stanje koje se pre svega karakteriše oštećenjem razvoja pokreta.
Uzrok ovih poremećaja je povreda mozga nastala pre porođaja, tokom porođaja ili tokom prvih godina detetovog života.

Prenatalni uzroci: familijarne forme cerebralne paralize, hromozomske abnormalnosti, kongenitalne infekcije, cerebrovaskulkarne anomalije, alkohol i lekovi

Perinatalni uzroci: moždana krvarenja, oštećenje moždanog tkiva usled nedostatka kiseonika ili problema u vaskularizaciji, edem mozga, nizak Apgar skor, neonatalne konvulzije, teška žutica

Postnatalni uzroci: trauma mozga, infekcije, vaskularni problem,neoplazme

Postoji više tipova ove smetnje, a oni zavise od lokalizacije oštećenja. Tako se razlikuje:
ZZZ

Prema zahvaćenosti ekstremiteta i može se ispoljiti kao:
– hemiplegija (zahvaćenost jedne polovine tela, leve ili desne)
– diplegija (zahvaćenost polovine tela češće donji ekstremiteti)
– kvadriplegija (sva četiri ekstremiteta)

Pridružene smetnje, koje često prate cerebralnu paralizu, su:
– Intelektualne smetnje
– Epi napadi
– Oštećenje vida i sluha
– Poremećaj govora i jezika
– Inkontinencija
– Kontrakture

Znakovi ranog prepoznavanja simptoma cerebralne paralize:

CP kod beba mlađih od 6 meseci starosti:
– Držanje glave kasni kada bebu podignete dok leži na leđima
– Oseća se da je beba ukočena
– Oseća se da je beba mlitava
– Kada podignete bebu, noge joj se ukoče i prekrste

CP kod beba starijih od 6 meseci
– Beba se ne okreće ni u jednu stranu
– Ne može da skupi ruke
– Ima poteškoća da dovede ruke do usta
– Dohvata stvari samo jednom rukom, a drugu šaku stiska ka pesnici

CP kod bebe starije od 10 meseci
– Puzi naizmenično, gurajući se jednom rukom i nogom dok vuče suprotnu ruku i nogu
– Ne može da održi stojeći položaj

Od velikog značaja je prepoznati znakove na vreme i krenuti što pre sa rehabilitacijom. U početku je to svakodnevni fizikalni tretman, kako bi se regulisao tonus mišića, dovelo do simetričnosti tela i razvijali pokreti. U procesu rehabilitacije, roditelji su neizostavni deo tima. Oštećenja koja se fizikalom terapijom ne mogu korigovati mogu se rešiti operativnom metodom.

Značaj rane intervencije je zbog neuroplastičnosti mozga u ranom dečijem uzrastu, kada zdrave ćelije mogu zameniti ulogu onih oštećenih. Izabrani pedijatar će dete uputiti kod dečijeg neurologa, koji će na osnovu detaljnih pregleda i snimaka doneti dijagnozu. Dalje se dete upućuje na interresornu komisiju koja će doneti odluku o svim uslugama socijalne zaštite, zdravstvenoj podršci i vaspitno-obrazovnim ustanovama na lokalnom nivou koje porodica i dete sa cerebralnom paralizom mogu ostvariti.

Ne postoje dva deteta sa cerebralnom paralizom koja su ista. Njihovo funkcionisanje zavisi od vrste i stepena oštećenja, od ličnosti deteta, sredinskih faktora koji su oblikovali dete i drugih. S toga je potrebno prići detetu individualno, omogućiti mu da u skladu sa svojim sposobnostima raste i razvija se. Može mu se pružiti obrazovanje u školi za tipičnu decu, uz individualni obrazovni plan ili u školi za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, zavisno od detetovih mogućnosti i potreba.
Upeh koji se ostvari u ranom uzrastu od velikog je značaja za funkcionisanje osoba sa cerebralnom paralizom u odraslom dobu. Kao posledica cerebralne paralize, osoba može imati potrebu za korišćenjem kolica ili drugih ortopedskih pomagala. Zapravo, osobe sa cerebralnom paralizom čine većinski deo populacije sa telesnim invaliditetom.
Prioritet društva je da omogući socijalnu participaciju.
Socijalna participacija dece podrazumeva interakciju sa ljudima u porodičnom, školskom i širem socijalnom okruženju i zavisi od pristupačnosti i stavova sredine. Kroz socijalnu participaciju deca sklapaju prijateljstva, usvajaju znanja, uče veštine, razvijaju svoju kreativnost i pojmove o značaju i smislu života.
Mogućnost potpunog uključivanja u društvo je posebno značajno za decu jer obezbeđuje
njihov uspešan prelazak ka odraslom dobu i samostalnom životu.

U odraslom dobu osoba sa CP ima pravo na:
– na utvrđivanje statusa i procenu radne sposobnosti;
– na podsticanje zapošljavanja, radne i socijalne uključenosti i afirmaciju jednakih mogućnosti na tržištu rada;
– na mere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije;
– na zapošljavanje pod opštim uslovima;
– na zapošljavanje pod posebnim uslovima;
– na mere aktivne politike zapošljavanja;
– na zapošljavanje u posebnim organizovanim oblicima zapošljavanja i radnog angažovanja osoba sa invaliditetom;

Osobe koje se usled svog stanja ne mogu zaposliti imaju parvo na:
– Dodatak za pomoć i negu drugog lica
– Porodičnu penziju
– I druga prava poput Dnevne usluge u zajednici, domskog smeštaja, prava na medicinsko-tehnička pomagala, prava na produženu rehabilitaciju i drugih.